Kolumna: Život u doba korone (III dio)

(nastavak)

Crna Gora se prije gotovo četiri nedjelje suočila sa prvim slučajem koronavirusa. Uskoro ulazimo u drugi mjesec života sa koronavirusom, a isti je i dalje jedna velika nepoznanica, kako za nas, tako i za ostatak svijeta. Svi se u konačnom nadamo pobjedi, pobjedi koja možda neće biti najveća u istoriji za Crnu Goru, ali će biti jedna od najvećih za čovječanstvo, koje se posle mnogo decenija ujedinilo u nadi da ćemo zajedno lakše pobijediti „nevidljivog“ neprijatelja.

Naši epidemiolozi svakodnevno izvještavaju građane o novozaraženim slučajevima, kao i o pacijentima koji se liječe u zdravstvenim ustanovama širom Crne Gore. Više podataka o broju zaraženih koronavirusom možete vidjeti u grafikonu ispod koji prikazuje krivu koja prati porast broja oboljelih u Crnoj Gori od početka epidemije kod nas.

Podaci sa grafikona nam apsolutno daju za pravo da se nadamo da ćemo se izboriti sa ovom pošasti možda i brže nego što smo do unazad sedam dana mislili. Naime, od ulaska u četvrtu sedmicu borbe sa koronavirusom, možemo konstatovati da je broj zaraženih po danima, bio uvijek jednocifren! To je zaista veoma ohrabrujući podatak, međutim, svakako i dalje moramo biti veoma oprezni, jer smo iz iskustva drugih zemalja vidjeli da se svako opuštanje skupo plaća. Hrabri nas i podatak da se već sada možemo pohvaliti prvim pacijentima koji su otpušteni iz bolnice, nakon što su se potpuno izliječili od virusa. Takođe, do jutros smo imali niz od pune dvije sedmice bez zabilježenog smrtnog slučaj, koji je, na veliku žalost svih nas, danas prekinut, posle objave iz Instituta za javno zdravlje da je potvrđen i treći smrtni slučaj od pojave korona virusa u Crnoj Gori.

Predstoji nam period u kom se moramo pridržavati svih uputstava naših stručnjaka, te se nadamo da ćemo uskoro svi moći da odahnemo i proglasimo kapitulaciju neprijatelja. I nama je u interesu da pobijedimo koronavirus što prije, kako bi eventualno uspjeli spasiti turističku sezonu, jer je turizam naša najvažnija privredna grana, koja nam u budžet sliva preko milijardu eura prihoda godišnje! Za našu ekonomiju bi bilo pogubno da nam propadne cijela turistička sezona, posle čega bi nam uslijedile godine i godine oporavka, dok ekonomiju ne dovedemo u stanje koje smo imali prije pojave koronavirusa. Svakako, ni tada nismo bili pretjerano zadovoljni stanjem u zemlji, te smo težili napretku koji bi svim građanima donio bolji život i miran san.

Cilj svih nas je, vjerujemo, da zadržimo radna mjesta, što prije oporavimo ekonomiju i vratimo se našim redovnim poslovima, djeca školama, putovanjima… Ništa više nije kao ranije, jer smo do prije nepunih mjesec dana šetali gdje smo htjeli, radili šta smo željeli, družili se, a sad sjedimo zatvoreni u četiri zida, dok su nam najbolji drugovi postali telefon, računar i televizor. Svijet tehnike nam je donio mnogo toga lijepog, međutim, mislimo da su u uslovima karantina ili samoizolacije ljudi konačno uvidjeli da je naše najveće blago sloboda kretanja, govora i druženja sa dragim ljudima, te da je najsrećniji čovjek onaj koji je slobodan duhom i tijelom. Koronavirus nam na kraju možda i pomogne da se, nakon što ga pobijedimo, vratimo pravim životnim vrijednostima, stvarima koje su od istinskog značaja za svakog čovjeka.

Maloprije spomenusmo spašavanje radnih mjesta. Nalazimo se pred velikim iskušenjem i preprekom koju možemo i moramo savladati isključivo zajedničkim snagama. Jedna velika Amerika se suočava sa kolapsom i velikim brojem izgubljenih radnih mjesta, a ta cifra je od početka pandemije prešla brojku od 17 miliona! Zaista zapanjujući podatak, da je za svega nekoliko sedmica u SAD-u ostalo toliko ljudi bez posla, praktično 27 puta više nego što naša mala Crna Gora ima stanovnika.

Kako bi izbjegli scenario koji je zadesio drugu najjaču ekonomiju svijeta, moramo brzo odreagovati prije nego što bude kasno. Vlada Crne Gore je do sada predstavila javnosti dva paketa ekonomskih mjera za oporavak ekonomije i cjelokupne privrede. USSCG se uključila u pomenutu priču, te gotovo svakodnevno izlazi u javnost sa mjerama i preporukama upućenim nadležnim organima, koje bi pospješile socio-ekonomsko stanje svih zaposlenih, ali i ostalih građana Crne Gore. Kako bi spasili zaposlene od otkaza moramo pomoći najugroženijim poslodavcima, a to je nemoguće bez podrške države. Shvatamo i te kako delikatnu situaciju u kojoj se nalazimo, te da je gotovo nemoguće pomoći svima jednako. Zato i mislimo da fokus treba biti usmjeren ka najugroženijim djelatnostima, onim čije je poslovanje trenutno potpuno zatvoreno i koje za vrijeme trajanja pandemije neće moći da realizuju nikakve poslovne aktivnosti, a samim tim će i prihod od istih izostati. Suvišno je govoriti šta se dešava sa preduzećima koja nemaju prihod nekoliko mjeseci…osuđena su prvo na smanjivanje broja radnika, a u konačnom neminovno je gašenje preduzeća. S obzirom da samo preduzetnici, mikro i mala preduzeća, čine gotovo 99% svih preduzeća u Crnoj Gori, te da ih ima preko 34.000, jasno je da su brojna domaćinstva i egzistencija njihovih porodica veoma ugrožene. Spasiti jedno radno mjesto bukvalno znači spasiti jedan život! Spasiti jednu malu firmu znači spasiti sigurno jedan, a najčešće i nekoliko života. Svako radno mjesto nam je gotovo podjednako bitno kao što je zdravstvenim radnicima bitno da spašavaju oboljele od koronavirusa, kao i ostale pacijente koji boluju od teških bolesti. Trenutnu situaciju možemo na najbolji način uporediti sa pacijentima koji se nalaze na respiratorima, za koje se svi istinski molimo, da se izliječe i vrate kući svojim porodicama. Tako se i veliki broj naših mikro i malih preduzeća nalazi na respiratorima, očajnički očekujući pomoć države, jer znaju da svoju bitku sami ne mogu dobiti…

Svi se slažemo da su ljudski životi nešto najvrednije, ali isto tako je bitno i očuvanje privrede, koja nakon okončanja pandemije treba da nastavi tamo gdje je stala. Prva dva mjeseca su krucijalna, jer preduzeća koja „prežive“ navedeni period, imaju veliku šansu da zadrže svoje radnike i potpuno se oporave u dogledno vrijeme. Zajedno ćemo se truditi i, koliko je to u našoj moći, dalje pronalaziti moguća rješenja i načine na koji možemo pomoći svima kojima je pomoć potrebna, sa fokusom na najugroženije, koji su prvi na udaru. Nadamo se pobjedi, zadržavanju najvećeg broja radnih mjesta, te da će neke od predloženih mjera doprinijeti smanjenju nezaposlenosti u periodu koji je pred nama. Takođe, nadamo se da će veliki broj zaposlenih koji „rade na crno“ biti preveden u legalne tokove, čime bi se poslodavci na najbolji mogući način odužili državi, ali i radnicima koji su godinama bili njihov „stub temeljac“ bez koga njihov biznis ne bi postojao.

Statistika je sa druge strane neumoljiva. Brojkama egzaktno pokazuje broj nezaposlenih, zaraženih, pa tako i umrlih od koronavirusa. Kao što je slučaj i sa Crnom Gorom, tako i zemlje okruženja u prethodnih sedam dana bilježe stagnaciju broja zaraženih. Situaciju u Španiji i Italiji se, polako, počinje kontrolisati, dok su SAD, Francuska i V.Britanija najveća žarišta na svijetu. Broj zaraženih u svijetu, prema prognozama, nije premašio 2 miliona, te se nadamo da će, tokom nedelje koja je pred nama, doći do još većeg usporavanja širenja koronavirusa. Podatak da je broj žrtava u svijetu dostigao „magičnu brojku“ od 100.000, ne daje nam za pravo da se opustimo, jer bitku možda jesmo dobili, ali ne i rat!

Nevidljivi neprijatelj nam je zadao veoma jak udarac i poslao čovječanstvu jednu veliku opomenu. Iz svega ovoga ćemo izaći još jači, bolji, a nadamo se, prije svega, plemenitiji. Život je otvorena knjiga koju čitamo i učimo dok smo živi. Nadamo se da će nas ova stranica knjige naučiti da smo svi pred bogom jednaki, bez obzira na pol, rasu, vjeru, te da smo svi podjednako ranjivi bez obzira da li smo bogati ili siromašni, lijepi ili ružni, mršavi ili debeli, plavi ili crni… Samo zajedno možemo biti jači od svih iskušenja, jer kao jedinke nemamo snage da se izborimo sa svim izazovima koje nam život nameće. Možda ćemo na kraju biti zahvalni „nevidljivom“ neprijatelju koji nas je ujedinio i podsjetio da su porodica i prijatelji naše najveće bogatstvo, da se pravi prijatelji prepoznaju u najtežim trenucima, kao što je ovaj, a da je porodica tu za nas i kada nam svi drugi okrenu leđa.

(nastaviće se…)

STRUČNA SLUŽBA USSCG