Povodom Saopštenja za javnost Demokratskog fronta po pitanju prestanka radnog odnosa po sili zakona, Unija slobodnih sindikata Crne Gore daje sledeće
R E A G O V A NJ E
Zaista je nevjerovatno sa kojom silinom, zamjenom teza, neodrživim argumentima i uz podmetanje sindikatima, Demokratski front želi da odbrani svoj predlog za smanjenje starosne granice za prestanak radnog odnosa po sili zakona. Da se podsjetimo, bez ikakve prethodne najave, rasprave i obrazloženja, zahvaljujući predlogu Demokratskog fronta za izmjenu ZOR-a, 12. juna ove godine, veliki broj građana koji su zaspali kao radnici probudili su se kao penzioneri. Bio je to strašan šok za hiljade naših koleginica i kolega koji su se kreditno zadužili računajući da će ostati na tržištu rada do maksimalne starosne granice za prestanak radnog odnosa po sili zakona, odnosno do 67. godine života. Za sve njih to je značilo da će godinu dana ranije, mimo svoje volje i plana, morati da napuste tržište rada i zaradu zamijene penzijom. Zapravo, za neke je značilo godinu, a za neke i do 12 godina ukoliko su radili na radnim mjestima na kojima se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem. Kako je, po pravilu, penzija duplo manje primanje od zarade, to je značilo da će zaposleni i njihove porodice biti dovedeni u još težu ekonomsku situaciju jer će najmanje godinu dana kredite morati da vraćaju sa duplo manjim primanjem. Da konstatujemo, dominantan broj građana kreditno se zadužio kako bi riješio svoje stambeno pitanje, liječio se, školovao djecu, itd, pa je zaista neodgovorno i nehumano dodatno im otežavati životni položaj.
Kada je u pitanju zamjena teza, treba reći da Demokratski front stalno ponavlja jednu, za sve razumne ljude, neodrživu argumentaciju da su ovom izmjenom starosne granice omogućili zaposlenima da „ne moraju da rade do poznog životnog doba da bi ostvarili pravo na penziju”?! Odmah zatim kažu da u svim zemljama svijeta uloga sindikata je da omogući radnicima što bolje uslove rada i uslove za penzionisanje, a jedino u Crnoj Gori “imamo apsurdnu situaciju da se sindikat bori da radnici rade do duboke starosti”?! Dakle, koliko je neutemeljena navedena argumentacija najbolje govori činjenica da su upravo sindikati svojim djelovanjem izdejstvovali smanjenje starosne granice sa 67 godina života za žene i muškarce na 64, odnosno 66 godina života za žene i muškarce. Upravo to je, po važećem Zakonu PIO, omogućilo da zaposlene žene sa 64, a muškarci sa 66 godina života i 15 godina staža osiguranja mogu, ali ne moraju da idu u penziju. Prema tome zaposleni su mogli da biraju između dva prava, da pođu u penziju sa sticanjem uslova ili da ostanu da rade do 67. godine života. Demokratski front ih je izmjenom Zakona uskratio za jedno od ta dva prava, to jest da mogu da ostanu da rade do 67. godine života. Pitamo ukupnu javnost, koji to zaposleni ne bi koristio blagodeti penzije nego insistirao da nastavi da radi do krajnje starosne granice? Odgovor je: samo onaj zaposleni koji od te penzije ne bi mogao da prehrani sebe i svoju porodicu, a takvih je mnogo. Da je sreće upravo povećanje standarda penzionera bi trebalo da bude briga Demokratskog fronta i svih drugih političkih aktera. Osim toga, korektno bi bilo da su poslanici i svoj rad u Parlamentu limitirali na 66 godina života, kao što su to učinili građanima/kama koji su ih birali.
Takođe, saglasni smo da je potrebno otvarati prostor za zapošljavanje mladih ljudi. Ali za tako nešto postoje mnogi drugi mehanizmi, a ne da se to radi na štetu kvaliteta života brojnih zaposlenih i njihovih porodica, koji će mimo svoje volje i ostvarenih egzistencijalnih uslova morati da napuste tržište rada. Na primjer, pored otvaranja novih radnih mjesta, Demokratski front se mogao založiti da se dodatno spusti starosna granica za odlazak u starosnu penziju na, recimo, 63/65 godina života za žene i muškarce. Ili, da izmjenom Zakona PIO uskrate mogućnost penzionerima da, nakon ponovog zaposlenja, primaju penziju, jer su kao takvi jeftinija radna snaga, a time i veća konkurencija mladim ljudima na tržištu rada. Međutim, svi znamo da je predložena izmjena ZOR-a imala drugi cilj, što potvrđuje i činjenica koju smo više puta isticali u javnosti, a to je da je predlagač ove izmjene u žurbi zaboravio da je u Zakonu o državnim službenicima i namještenicima na snazi norma da službenicima i namještenicima, po sili zakona, radni odnos prestaje sa 67 godina života i 15 godina staža osiguranja.
Konačno, ne znamo o kojoj „grupi ljudi“ je riječ, koja želi da „pod plaštom borbe za radnička prava sačuva funkcionerske fotelje i visoke plate“. Ono što znamo je da u našem sindikatu nema funkcionera, a ni visokih plata. Najviša plata u našem sindikatu je duplo manja od plate poslanika, pa bez ustezanja možemo da zaključimo da su funkcionerstvo i visoke plate upravo na strani poslanika.