Kolumna: Život u doba korone (VIII dio)

(…nastavak)

Više od 15 dana Crna Gora ne bilježi novi slučaj koronavirusa. Na odličnom smo putu da izdržimo još malo, kako bi proglasili konačnu pobjedu protiv ove pošasti. Dobili smo bitku, ali ne i rat, jer su sva predviđanja da ćemo se u bliskoj budućnosti ponovo sresti i odmjeriti snage na „bojnom polju“. Valjda ćemo, ukoliko do drugog talasa dođe, naredni put biti još jači i spremniji, te nećemo praviti „greške u koracima“ koje smo sada pravili. Na svu sreću, greške nas nisu skupo koštale, ali naredni put mogu biti pogubne.

Sada ćemo se malo detaljnije osvrnuti na statistiku što se tiče naše zemlje. Nadamo se da će ove brojke ostati konačne, te da ćemo ih ovakve kakve jesu trajno arhivirati. Do sada smo zabilježili 324 slučaja oboljelih od koronavirusa, od kojih je, nažalost, 9 osoba preminulo. Moramo istaći da su „svega“ dvije osobe preminule direktno od posljedica izazvanim koronavirusom, dok su ostali preminuli imali druga oboljenja, a ova pošast je samo doprinijela pogoršanju zdravstvenog stanja, te njihovi organizmi uz sve napore naših ljekara, nisu bili dovoljno jaki da se izbore sa virusom.

U nastavku slijedi pregled oboljelih prema starosnoj dobi.

Veoma je zanimljivo da je najveći broj oboljelih osoba bio starosne dobi 40-49 godina, što smo objasnili činjenicom da je najveći broj ljudi navedene dobi radno aktivan, te su bili pod većim rizikom nego ostali. Takođe je zabrinjavajući podatak da je čak 24 djece uzrasta do 9 godina oboljelo od koronavirusa, te 35 osoba od 10 do 19 godina starosti. Prvobitne prognoze su ukazivale da mlađa populacija rijetko obolijeva, međutim, na našem, ali i na primjeru zemalja okruženja, vidjeli smo da je to bila samo jedna od zabluda u vezi sa virusom korona. Djeca su imala veoma slabe simptome i dosta lako izlazili na kraj sa koronavirusom, ali su sa druge strane bili potencijalno najveći prenosioci virusa. Samim tim, jako je bitno što su nadležni odmah reagovali zatvaranjem škola i vrtića, jer da smo oklijevali imali bi mnogo goru situaciju od samog starta i ko zna da li bi se još uveliko borili i bilježili svakodnevno nove zaražene. Druga, ne manje bitna činjenica, je da smo sačuvali stariju populaciju. Sa grafikona vidimo da je svega 14 osoba starosne dobi preko 80 godina oboljelo od koronavirusa, a da taj broj nije veliki ni među populacijom između 70-79 godina. Samim tim smo sačuvali brojne živote naših roditelja, baki i deki, strina i stričeva, ujni i ujaka, tetaka, prijatelja i komšija…

Još jedna neobjašnjena okolnost jeste nejednakost obolijevanja među polovima. Naime, od ukupno 324 inficiranih osoba, 181 su muškarci (55,8%), odnosno 143 (44,2%) žene. Pojedini naučnici objašnjavaju veću podložnost obolijevanju muškaraca zbog samog genetskog sastava, ali svakako da ni to nije do kraja ispitano niti možemo ovaj odgovor uzeti zdravo za gotovo. Toliko je nepoznanica i pitanja na koja struka i dalje ne može dati odgovor. Gotovo da nikad ljudska rasa nije bila ovako inferiorna, nemoćna, zatečena…

Kako bi se obuzdala pandemija, te otkrili tzv. „nulti slučajevi“ bilo je potrebno mnogo truda ali i iskrenosti sagovornika, odnosno novoinficiranih slučajeva. Naši epidemiolozi su u konačnom utvrdili da se u ukupnom broju zaraženih koronavirusom, 9,26% odnosi na te indeksne, bazne ili nulte slučajeve, kako god ih zovemo. Sa njima je povezano dodatnih 80,25% slučajeva, dok je ostatak od 10,49% slučajeva ostao nepoznat. Iako su rezultati naših epidemiologa zasigurno doprinijeli da se pandemija relativno brzo dovede pod kontrolu, ipak nas zabrinjava veliki broj slučajeva čije porijeklo zaraze nije otkriveno. Podatak da za svakog desetog zaraženog nismo otkrili porijeklo zaraze, imajući vidu da smo zemlja sa nešto više od 600 hiljada stanovnika, daje nam za pravo da budemo zabrinuti. Da li je u pitanju neiskrenost zaraženih koji nisu htjeli otkriti sve kontakte ili nešto drugo, možemo samo da nagađamo. Ukoliko se ponovo suočimo sa „nevidljivim neprijateljem“ moraćemo brže i efikasnije djelovati, jer je ključ uspjeha pronalaženje „nultog“ slučaja, te zaustavljenje daljeg lanca zaraze. Uspijemo li to uraditi, završili smo pola posla.

Već smo pominjali kakav će uticaj koronavirus imati na turizam, te koliko teške posledice može ostaviti na ovu privrednu granu. S druge strane, strani turisti koji budu boravili u Crnoj Gori, biće potencijalni prenosioci novog talasa koronavirusa. Biće neuporedivo teže ispratiti i pronaći izvor zaraze, ukoliko se ljetos pojave novozaraženi na našem primorju. Bez obzira na fizičku distancu i sve mjere koje je potrebno preduzeti, a mnoge od njih se poslednjih dana slabo primjenjuju, biće teško kontrolisati plaže pune turista, dječja igrališta i dr.

Virus korone je uticao na brojne sfere našeg života, a sport je jedna od najteže pogođenih. U svega nedelju dana sve je stalo… zabranjene su sportske aktivnosti na otvorenom i zatvorenom, suspendovane lige svih kolektivnih sportova, a vrhunac je pomjeranje fudbalskog prvenstva i Olimpijskih igara. Ovo je prvo odlaganje Olimpijade u modernoj eri, počev od 1896. godine!

Prethodnog vikenda se probudila nada o oživljavanju sporta. Njemačka Bundes liga je nastavila sa takmičenjem, a sličan primjer će slijediti i brojne lige širom Evrope. Nesumnjivo je da je fudbal, kao najvažnija sporedna stvar na svijetu, potpuno drugačiji pred praznim tribinama, te da nema one draži kao kada su navijači tu, ali je  najbitnije da je lopta konačno počela da se kotrlja. Ipak je sport nešto što svi u većem ili manjem obimu upražnjavamo, a nerijetko izgovorimo čuvenu izreku „u zdravom tijelu, zdrav duh“. Sport je svima nama potreban da bi očuvali kako kondiciju, tako i psihičko zdravlje, te prebrodili brojne životne krize. Pobjeda je u sportu nešto za šta se sportisti bore, a ovu pobjedu smo izvojevali svi zajedno!

Tabela: Pregled zemalja sa najvećim brojem zaraženih/milion stanovnika

U svijetu i dalje ne jenjava pandemija koronavirusa. Broj zaraženih se popeo na 5 miliona, a broj žrtava prešao 320 hiljada. Javljaju se nova žarišta, a strahuje se da će doći do porasta broja zaraženih u Africi, što bi zasigurno dovelo do brojnih ljudskih žrtava. Zemlje Zapadne Evrope su pokazale veliku ranjivost, izuzev Njemačke, koja je još jednom pokazala da je definitivno pravi lider Starog kontinenta u svakom smislu te riječi. Brojni primjeri „malih zemalja“ nam pokazuju kako se pravovremeno reaguje u kritičnim trenucima. Tako je npr. Island, zemlja sa gotovo duplo manje stanovnika od Crne Gore, dao domaći zadatak mnogo većim ekonomskim silama. Uspjeli su da odrade preko 167 hiljada testova/milion stanovnika, što ih prema toj statistici svrstava na 2. mjesto na svijetu! Katar, ali i ostale zemlje Bliskog Istoka su takođe pokazale visok stepen zrelosti i djelovanja u vanrednim okolnostima. Iako su poznate kao zemlje gdje se troše basnoslovne sume novca, te grade moderni gradovi, očito im se višestruko isplatilo ulaganje u medicinski kadar, a samim tim u cijeli zdravstveni sistem.

Nadamo se da do drugog talasa pandemije, uprkos brojnim prognozama stručnjaka, neće doći, da ćemo svi zajedno izvući pouke i biti mudriji, te da nećemo dozvoliti ponavljanje krupnih grešaka. Što bi rekao naš Vladika:

„Spuštavah se ja na vaše uže, umalo se uže ne pretrže;

Otada smo viši prijatelji, u glavu mi pamet ućeraste“.

STRUČNA SLUŽBA USSCG

(nastaviće se…)