Reagovanje USSCG na Inicijativu UPCG o ukidanju neradne nedelje u trgovini

Reagujući na Inicijativu Unije poslodavaca Crne Gore da Ministarstvo ekonomije, kao jednu od posebno urgentnih mjera za otklanjanja posledica epidemije koronavirusa, suspenduje član 35a Zakona o unutrašnjoj trgovini i tako ukine nedavno uvedenu neradnu nedjelju u trgovini na malo i veliko, Unija slobodnih sindikata Crne Gore daje sledeće

S A O P Š T E NJ E  Z A  J A V N O S T

Zatečeni inicijativom Unije poslodavaca Crne Gore (UPCG) koja, u ovim danima i mjesecima punim izazova za sve naše građane/ke, iniciraju predlog da se, i to hitno, pod plaštom ublažavanja posljedica izazvanih koronavirusom, ukine neradna nedelja u trgovini, Unija slobodnih sindikata Crne Gore (USSCG) ovim najoštrije osuđuje takvu inicijativu i poručuje da će uložiti sve svoje kapacitete da ta inicijativa ne naiđe na razumijevanje donosioca odluka. U trenucima kada smo, ili bi trebalo, svi da budemo usmjereni na (pored očuvanja života i zdravlja) održavanje likvidnosti privrede i samim tim očuvanje radnih mjesta zaposlenih, smatramo neprimjerenim i krajnje neodgovornim traženje ukidanja neradne nedelje koja je, nakon gotovo desetogodišnjih napora USSCG, uvedena radi poštovanja jednog od fundamentalnih prava zaposlenih, koje upravo poslodavci nisu nikada poštovali! Sada, kada je poslodavcima neophodna pomoć države, pored svih paketa podrške koji im se serviraju, a koje je podržala i USSCG, oni bezobzirno koriste ovu priliku da nastave sa kršenjem osnovnog prava zaposlenih iz radnog odnosa, a to je da pravo na nedjelju, kao slobodan dan u toku radne sedmice, odnosno pokušavaju da ukinu i ograniče ovo pravo, pokazujući svoju nezajažljivost i spremnost da odmah sa popuštanjem mjera do krajnjih granica iskoriste kapacitete svojih zaposlenih. Na taj način pokazuju koliko su iskreni u svojoj često ponavljanoj paroli „da je samo zadovoljan radnik dobar radnik“ i koliko cijene svoje zaposlene, odnosno njihovu potrebu da, bar jedan dan u sedmici, budu sa svojom porodicom.

Ovakav zahtjev dodatno čudi ako uzmemo u obzir da je, upravo, veliki dio trgovačkih objekata bio u prilici da nesmetano radi i privređuje za vrijeme trajanja mjera preduzetih sa ciljem sprečavanja širenja koronavirusa. Dakle, ogroman broj zaposlenih u trgovini, sa akcentom na prehrambene prodavnice, bili su na prvoj liniji odbrane u ovim teškim danima, te su istovremeno bili poslednji kojima je skraćeno radno vrijeme, a prvi kada je u pitanju „popuštanje mjera“ i produžetak radnog vremena i to do 22 časova. I umjesto da apeluju javno na poslodavce da ishitreno ne reaguju i sačuvaju radna mjesta, kao i da od Vlade traže izdašnije subvencije kako bi se radna mjesta zaštitila i očuvala likvidnost privrede, UPCG pribjegava inicijativama koje nemaju uporište niti u jednom opravdanom razlogu, čak ni u ovoj, vanrednoj, situaciji. Posebnu zabrinutost izaziva i dio u pomenutoj inicijativi koji posebno naglašava ugroženost privrednika koji se bave trgovinom zbog neradnih dana u toku državnih praznika. Pa se i ovdje postavlja pitanje zašto UPCG ne poziva svoje članstvo da poštuju zakon, odnosno pravo zaposlenih na slobodan dan za vrijeme državnih praznika, čije poštovanje predstavlja i odnos prema državi, već iz godine u godinu državne i druge praznike proglašava “biznis barijerom”, a zaposlene ograničava u korišćenju istih. Snažna podrška javnosti, poštovanje osnovnog prava zaposlenih u trgovini i konačno uviđanje potrebe od strane donosioca odluka da se, kroz izmjenu Zakona o unutrašnjoj trgovini, zaštiti pravo zaposlenih u trgovini na malo i veliko (koje nije bilo štićeno i ostvarivano u skladu sa Zakonom o radu), te u konačnom sama činjenica da su upravo predstavnici poslodavaca iz sektora trgovine podržali inicijativu o neradnoj nedelji, svjedoče o tome da uvođenje neradne nedelje ima svoje potpuno opravdanje i da je bilo nužno. I dok druge napredne i razvijene zemlje, upravo iz razloga produktivnosti, skraćuju radnu sedmicu na 4 ili 5 radnih dana, ili na 30 sati sedmičnog rada, UPCG ćuti na činjenicu da su naši poslodavci prekovremeni rad od izuzetka pretvorili u pravilo, tako da naše kolege/ce (za istu zaradu) rade sedmično često po 50 i više sati. Zato, USSCG očekuje da donosioci odluka, kojima je upućena sporna inicijativa, neće imati sluha za istu i u istoj neće prepoznati opravdanost i vezu sa očuvanjem likvidnosti privrede nakon okončanja epidemije.

USSCG će nastaviti da istrajava do potpunog ostvarenja naše kongresne rezolucije iz 2012. godine, o pravu na četrdesetosatno radno vrijeme, te slobodan dan nedjeljom i u dane praznika, kako bi svi zaposleni, koji rade u djelatnostima gdje priroda posla i organizacija rada to ne zahtijeva, ostvarili ovo pravo. U pitanju je civilizacijska tekovina po kojoj se prepoznaju sve napredne i razvijene zemlje, koje time pokazuju da poštuju dostojanstveni rad, jedan od ključnih principa koje zagovara Međunarodna organizacija rada, a koji je i u Crnoj Gori ozvaničen kroz Program dostojanstvenog rada kojeg je prihvatila i potpisala UPCG.”