Kolumna: Život u doba korone

Šta je to korona virus? Kako se pojavio? Kada će proći? Koje će posledice ostaviti? Pitanja su koja muče stanovnike cijele zemaljske kugle, pa tako i malenu Crnu Goru. Krajem prošle godine saznali smo da se tamo neki virus zvani „korona“ pojavio u dalekoj Kini i niko od nas nije mogao ni da sluti da će izazvati posledice širokih razmjera. Već sada je očigledno da će nam biti potrebno čak i nekoliko godina da se sve vrati na staro, ako uopšte to bude i moguće…

Sve je počelo tog kobnog 08. decembra 2019. godine u kineskom gradu Vuhanu u pokrajini Hubej, koji broji preko 11 miliona stanovnika, kada je potvrđen prvi slučaj korona virusa. Danas, „svega“ 110 dana kasnije, virus je dijagnostifikovan kod preko 720 hiljada ljudi širom naše planete. Koliko se virus brzo širi, svjedoče i podaci da se u poslednjih 6 dana broj zaraženih u svijetu udvostručio. Kada bi se nastavilo ovim tempom, za samo mjesec dana broj zaraženih bi iznostio cca 23 miliona, a za dva mjeseca nevjerovatnih 730 miliona! Dakle svaki deseti stanovnik planete bi bio zaražen korona virusom. Ukoliko bi se ovaj scenario desio, nakon ovoga bi bilo potrebno još samo 20 dana da se i ostatak svjetske populacije zarazi, tako da bi već sredinom juna 2020. godine, hipotetički, cijelo stanovništvo planete zemlje moglo biti zaraženo! Ovo je, međutim, najgori scenario koji može da nas zadesi, a nadamo se da ćemo mnogo ranije uspjeti da usporimo ili potpuno anuliramo širenje korona virusa.

Pregled zemalja sa najvećim brojem zaraženih po milionu stanovnika možete vidjeti u tabeli ispod:

Slušajući medije i dešavanja širom svijeta, mogli smo zaključiti da je Italija zemlja koja je pretrpjela najveće posledice, te čiji je zdravstveni sistem bukvalno „na koljenima“, što i jeste tačno ukoliko imamo na umu broj žrtava od korona virusa. Takođe, nameće se zaključak da su najpogođenije upravo i najrazvijenije zemlje Zapadne Evrope, te da će se male zemlje poput Crne Gore, vjerovatno, lakše izvući.

Posmatrajući malo bolje tabelu iznad, slika je malo drugačija. Kako u navedenoj imamo određeni broj zemalja sa brojem stanovnika ispod 1 miliona, ponderisanje nam je omogućilo da se porede njihove vrijednosti sa vrijednostima zemalja koje imaju preko milion stanovnika. Tako bi, u ovom slučaju, Vatikan shodno broju stanovnika prednjačio po broju zaraženih, a u stopu ga prati mala država San Marino. Međutim, imajući u vidu da su obje državice na Apeninskom poluostrvu, a praktično u srcu Italije, taj podatak uopšte ne čudi.

A sada da uzmemo primjer Islanda, jer je mnogo relevantniji kada se poredi sa Crnom Gorom. Island ima cca 365.000 stanovnika, što znači da je gotovo dva puta manji od nas. Ta malena država je prebacila cifru od 1.000 zaraženih korona virusom, ali se ponderisanjem došlo do cifre od gotovo 3000 kada bi, hipotetički, bila država od milion stanovnika. Dakle, vidimo ogromnu razliku u broju zaraženih između Islanda i Crne Gore. Gotovo 22 puta imamo više zaraženih osoba na Islandu u odnosu na stanje koje je do današnjeg dana kod nas. Pitamo se zašto? Postoji više odgovora na ovo pitanje, a jedan od njih je pretpostavka da Islanđani testiraju mnogo više ljudi nego Crna Gora. Drugi bi mogao biti da stvarno imaju veliki broj zaraženih jer su atraktivna turistička destinacija i to veoma skupa, te su imali veliki priliv imućnih turista iz Zapadne Evrope koju su sa sobom donijeli smrtonosni virus. Treći odgovor koji bi se mogao dati na ovo pitanje je da je na Islandu pandemija možda dostigla svoj vrhunac, a kod nas još nije…

Šta god da je u pitanju, brojke koje vidimo su zaista zabrinjavajuće, posebno što prvih nekoliko mjesta na ovoj negativnoj tabeli zauzimaju upravo male države kao što je Crna Gora, pa i manje. Ovim se pobija početna teorija da smo kao mala zemlja više zaštićeni, te da ćemo imati manje posledice u odnosu na velike zemlje Zapadne Evrope i SAD-a. Sasvim je logično da će velike države imati najviše žrtava, te da će pažnja svjetskih medija biti usmjerena upravo na njih.

Činjenica je da je Italija trenutni „lider“ ove crne liste, sa gotovo 11.000 žrtava korona virusa, a ta cifra iz dana u dan vrtoglavo raste. Italijani polako izlaze iz sedme nedjelje od kako je zabilježen prvi slučaj korona virusa, a broj zaraženih nikako da prestane da raste. To je još jedan zabrinjavajući podatak, posebno imajući u vidu činjenicu da Crna Gora tek treba da uđe u treću nedjelju… Dakle, zabrinutost bi, prema onome što Italija prolazi, trebalo da potraje barem do sredine maja, a oprez još koji mjesec duže.

Da nevolja ne dolazi sama potvrđuje nam upravo situacija u kojoj se nalazimo. Pored straha od virusa, naša država se suočava sa velikim izazovom kada je ekonomija u pitanju. Pandemija prijeti da uništi mnogo jače ekonomije, poput SAD-a, gdje je za svega sedam dana čak 3,3 miliona ljudi ostalo bez posla! Dosadašnji neslavan rekord SAD-a datira čak iz 1982. godine, kada je cca 700.000 ljudi dobilo otkaze, te se samim tim nameće pitanje kolike posledice će SAD da trpi usled nastanka pandemije korona virusa. Zbog nastale situacije, Kongres je odobrio pomoć od nestvarnih 2 biliona, odnosno 2.000 milijardi dolara! Sve se ovo dešavalo u trenutku kada su SAD, prvi put posle 50 godina, spustile stopu nezaposlenosti ispod 4%. Biće ovo veoma težak udar na ekonomiju SAD-a, mnogo jači nego u doba svjetske ekonomske krize iz 2008. godine.

Prvi korak koji Crna Gora mora da učini jeste sprječavanje dodjele otkaza zaposlenima, kao i pomoć malim privrednicima koji su većinom ostali bez ikakvih prihoda. Vidimo da mnogi od njih, počev od taksista, frizera, vlasnika lokala, obućara, krojača i drugih zanatlija, apeluju na Vladu Crne Gore da pruži konkretnu pomoć, jer su gore pomenuti na ivici egzistencije. Šta tek reći kako će isti biti u prilici da zadrže zaposlene, kada su doveli i svoju ličnu egzistenciju u pitanje. Nije dovoljno ponuditi kredite sa niskim kamatnim stopama i grejs periodom, već je neophodno „upumpati“ novac i konkretno subvencijama države pomoći opstanku prevashodno mikro i malih, ali i srednjih preduzeća (koja zajedno čine 99,8% od ukupnog broja preduzeća u Crnoj Gori, a zapošljavaju ¾ ukupno zaposlenih lica), koja su na rubu ambisa, a mnoga od njih osuđena na propast ukoliko do navedene pomoći ne dođe. Zar ćemo dozvoliti da se ta preduzeća ugase, da ostanemo bez nekoliko desetina hiljada radnih mjesta, da se vratimo jednu, možda i dvije decenije unazad? Država mora odlučno stati i preduzeti konkretne mjere, jer se mora djelovati pravovremeno, ne smijemo čekati kraj pandemije pa tek onda preduzimati korake, jer će tada, bojimo se, biti već kasno…

Drugi, vjerovatno ključni problem sa kojim se susrećemo jeste nezaštićenost radnika koji moraju da rade u vrijeme pandemije. Naime, svjedoci smo da su radnici u marketima, apotekama i drugim objektima koji rade uglavnom bez rukavica, a o maskama je suvišno pričati. Oni su najizloženiji riziku i potencijalni prenosioci daljeg širenja korona virusa. Od izuzetne je važnosti zaštiti ih potrebnom opremom kao i odgovarajućim sredstvima za dezinfekciju ruku i radnih površina, kako bi se mogućnost daljeg prenošenja virusa svela na najmanju moguću mjeru.

Treći, ali ne manje važan, problem jeste kako zaštititi najugroženije građane Crne Gore, dati pomoć u vidu materijalnih sredstava, kao i hrane, robe i usluga. Veliki je broj građana, koji je i bez pojave korona virusa bio na ivici egzistencije, te je strah mnogih da ćemo imati više umrlih od gladi tokom i nakon zaustavljanja pandemije, nego od samog korona virusa. Prvi set ekonomskih mjera Vlade Crne Gore je uključivao jednokratnu pomoć za cca 12.000 penzionera sa najnižim penzijama i cca 8.500 korisnika socijalne pomoći. To je za sada jedino kontretno „upumpavanje“ novca od strane Vlade koja je za navedeno izdvojila milion eura. S obzirom da smo u tekstu pomenuli koliku su pomoć odredile SAD, te da je Njemačka kao najveća ekonomska sila u Evropi odredila paket mjera u visini od 750 milijardi eura za pomoć privredi, uz najavu zaduživanja prvi put poslije 7 godina, očekujemo da i naša Vlada „otvori kesu“ i konkretno pomogne ugroženom stanovništvu. Do sada je preko 5 miliona uplaćeno na račun Nacionalnog koordinacionog tijela, te očekujemo da se sredstva racionalno troše i odrede prioriteti. Vidimo da su aktivnosti Crvenog krsta veoma značajne, te da je do danas različitim vidovima pomoći obuhvaćeno cca 5.000 pojedinaca/porodica, od čega je podijeljeno 2.900 paketa za najugroženije porodice.

Borbu sa korona virusom moramo nastaviti svi zajedno, doprinositi koliko ko može u ovom trenutku da izdvoji, pomagati starim ljudima u svom okruženju, donirati Crvenom krstu i na bilo koji drugi način doprinijeti borbi u kojoj moramo pobijediti.

Kako ne bi sve izgledalo tako crno, na kraju jedna dobra vijest. Korona virus je potpisao prvu kapitulaciju i to upravo u Narodnoj Republici Kini, koja je objavila da je opasnost od širenja prošla, te je proglašen kraj epidemije! Nadamo se da ćemo i mi ubrzo dočekati njen kraj i nastaviti sa životima i radom tamo gdje smo stali, pametniji za jedno veliko životno iskustvo.

(nastaviće se…)

STRUČNA SLUŽBA USSCG