Imajući u vidu značaj i pravne posljedice Odluke Ustavnog suda o ukidanju odredba člana 17 stav 1 Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju („Službeni list Republike Crne Gore”, br. 54/03, 39/04, 79/04. i 47/07. i „Službeni list Crne Gore”, br. 79/08, 14/10, 78/10, 34/11, 66/12, 38/13, 61/13, 60/14, 10/15, 42/16, 55/16, 80/20, 145/21 i 86/22.) Unija sloboodnih sidnikata Crne Gore obratila se predsjedniku i sudijama/sutkinjama Ustavnog suda sa Inicijativom za preispitivanje Odluke donijete u predmetu U-I br. 30/20, 41/21, 43/21, 10/22 i 11/22.
Uvažavajući značaj Ustavnog suda Crne Gore kao čuvara pravnog poretka u našoj državi, ipak, vjerujemo da su prilikom donošenja sporne odluke zanemarene neke od odlučujućih činjenica. U nastavku ćemo navesti samo neke od njih:
- ukidanjem odredbe člana 17 stav 1 Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju odlazak u starosnu penziju i za muškarce i za žene biće uslovljen ispunjenjem 40 godina staža osiguranja što je jedan od dva kumulativna uslova. U uslovima koji vladaju na tržištu rada u Crnoj Gori ispunjenje ovog uslova gotovo je nemoguće ako se uzmu u obzir prekarni ugovori o radu koji su dominantni (ugovor o radu na određeno vrijeme, ugovori o privremenim i povremenim poslovima, ugovori o radu sa nepunim radnim vremenom, ugovori o radu nastavnika sa polovinom radne norme, visoka zastupljenost rada na crno, itd.). Osim toga, najveći broj zaposlenih u Crnoj Gori (i žene i muškarci) kojima radni odnos bude prestao po sili zakona (shodno čl. 164 Zakona o radu ili čl. 122 Zakona o državnim službenicima i namještenicima) neće moći da ostvare pravo na penziju jer neće imati ispunjen uslov 40 godina staža osiguranja. Dakle, stvorićemo armiju socijalnih slučajeva koji će prinudno morati napuste tržište rada bez mogućnosti ostvarivanja prava na penziju;
- obesmišljavanje brojnih drugih odredaba Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju ili makar pravna nesigurnost u pogledu primjene drugih odredaba ovog zakona (čl. 197đ, čl. 27a, čl. 197e, čl. 197ž…);
- zanemarivanje činjenice da povoljniji uslovi za odlazak u penziju žena ne predstavljaju diskriminaciju u odnosu na muškarce budući da se ne radi o imperativnoj zakonskoj normi, već isključivo o mogućnosti izbora same žene da li će pod povoljnijim uslovima otići u penziju ili nastaviti da radi do 66 godine života kao i muškarac (shodno čl. 164 Zakona o radu), odnosno do 67 godine života (čl. 122 Zakona o državnim službenicima i namještenicima) kada im po sili zakona mora prestati radni odnos. Pored toga, zanemarena je činjenica da žene predstavljaju ranjivu kategoriju na tržištu rada u Crnoj Gori i da je takvo stanje, nažalost, prepoznato brojnim strateškim aktima, akcionim planovima i drugim propisima kojima se prepoznaju afirmativne mjere koje bi omogućile ženama ostvarivanje punih kapaciteta. U prilog tome govori i član 8 stav 2 Ustava Crne Gore po kojem se neće smatrati diskriminacijom propisi i uvođenje posebnih mjera koji su usmjereni na stvaranje uslova za ostvarivanje nacionalne, rodne i ukupne ravnopravnosti i zaštite lica koja su po bilo kom osnovu u nejednakom položaju;
- nedovoljno senzibilan pristup presudama Evropskog suda za ljudska prava koji je u sličnim predmetima cijenio diskriminacijom različitu starosnu dob za sticanje prava na penziju između muškaraca i žena isključivo u situaciji kada je ženama onemogućeno da nastave da rade nakon sticanja propisane starosne granice za odlazak u penziju koja odgovara starosnoj granici penzionisanja za muškarce. Ponavljamo, u Crnoj Gori je, upravo, ženama data mogućnost izbora, odnosno mogućnost da i nakon sticanja uslova za penzionisanje, nastave da rade do 66, odnosno 67 godine života što predstavlja gornju starosnu granicu za prestanak radnog odnosa po sili zakona i za žene i za muškarce;
- eventualno postojanje diskriminacije u pogledu prestanka funkcije sudija i sutkinja svakog, pa i Ustavnog suda Crne Gore, neophodno je tražiti u sadržini odredaba čl. 154 i 121 Ustava Crne Gore i u njihovom tumačenju, a ne u čl. 17 stav 1 Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju. Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju daje mogućnost za ostvarivanje penzije, dok Zakon o radu i Zakon o državnim službenicima i namještenicima propisuju gornju starosnu granicu za prestanak radnog odnosa po sili zakona, dok pomenuti članovi Ustava Crne Gore govore o uslovima za prestanak funkcije, ali ne i nemogućnosti daljeg ostajanja na tržištu rada;
- u konačnom, podijeljena mišljenja sudija i sutkinja prilikom donošenja odluke svakako su dodatan razlog za njeno preispitivanje.
Cjelokupan tekst Inicijative možete pogledati ovdje.
