Kolumna: Život u doba korone (IV dio)

(nastavak)

Ušli smo u drugi mjesec borbe protiv koronavirusa, odnosno nalazimo se na kraju pete nedelje od kako je zabilježen prvi slučaj u Crnoj Gori. Možemo reći da smo se, na neki način i navikli na suživot sa „nevidljivim“ neprijateljem. Strah i dalje postoji, ali nam se čini da je dosta manji nego na samom početku, što je i logično jer smo se tokom proteklih pet nedelja, itekako dobro upoznali sa protivnikom. Ovu borbu bi mogli uporediti sa partijom šaha. Naime, zamislimo da smo otišli na prvi turnir u životu i već u prvom kolu naletjeli na prvaka svijeta! Naravno, pretpostavljate kako bi se taj meč završio. Posle meča, u kom smo pretrpjeli pravi fijasko, svaki naredni bi mogao negativno da se odrazi na našu igru, ali i na naredne turnire i takmičenja… Samo mentalno jaki sportisti uspiju da se izdignu posle teških poraza, da iz njih izvuku pouke kako bi postali sve bolji i bolji, dok ne dostignu najveći nivo i neslućene visine. Tako je cijela planeta naletjela na „nevidljivog“ velemajstora, koji nas je u svim zemljama svijeta lagano matirao, dok nismo počeli da učimo jedni od drugih i pronalazimo njegove mane. Sada je sve lakše, partija šaha je postala mnogo drugačija od one prvobitne, tako da poslednjih dana odigramo i po koji remi sa protivnikom, a ponekad i zaprijetimo sa pobjedom! Nadamo se da ćemo uskoro zabilježiti i prvu pobjedu, pobjedu koja bi nas lansirala i dala puno pravo da se nadamo što skorijem izlasku iz krize, barem što se tiče širenja zaraze. Na stranu sad ekonomska kriza, o kojoj je bilo i ranije riječi. Tu nam tek predstoji duga i teška borba, te brojna iskušenja koja moramo savladati.

Crna Gora je nastavila trend malog broja zaraženih što se može vidjeti i na grafikonu ispod.

Kriva je imala najveći uspon krajem mjeseca marta, te prvih dana u aprilu, da bi se posle toga situacija polako počela stabilizovati. Sada smo došli do praktično idealne situacije, kada dolazi do gotovo potpunog zaravnjenja krive, a bilježimo svega po nekoliko slučajeva zaraženih dnevno. Broj oporavljenih, takođe, iz dana u dan raste, te se sa pravom možemo nadati da će uskoro doći i do popuštanja trenutnih mjera. Prvobitne prognoze stručnjaka su bile da će iste potrajati do kraja maja, početka juna, međutim, rezultati koje bilježimo poslednjih desetak dana daju nam za pravo da vjerujemo u mnogo ranije popuštanje mjera.

Zemlje okruženja su već najavile popuštanje mjera, mahom posle prvomajskih praznika, kada se planira ponovno „oživljavanje“ i vraćanje na tržište rada mnogih privrednih subjekata. Očito je cijena „nerada“ previsoka, te se više ne smije oklijevati, već polako početi sa vraćanjem na pređašnje stanje. Neke razvijene zemlje, poput Austrije, su već preduzele prve korake, otvorile brojne radnje i vraćaju se normalnom životu. Nasuprot većini, postoje i one koje nisu ni prekidale funkcionisanje tokom pandemije koronavirusa, te su zbog takvog stava nailazili na brojne kritike i osude. Danima se u medijima okrivljuju Šveđani zbog njihove odluke da život nastavi da teče dalje, te da ne poslušaju savjete Svjetske zdravstvene organizacije. Sličnim koracima idu i Holanđani, čiji su eksperti preporučili da je najbolje sticanje kolektivnog imuniteta, nakon čega će virus biti „neutralisan“ kada se većina stanovništva zarazi i suoči sa virosom korone. Možemo kritikovati ove pristupe ili ne, svako ima pravo da radi šta želi i ukoliko misli da je to najbolje za njih. Ekonomska kriza, koja će, usljed siromaštva, nesumnjivo uzeti hiljade života, direktno ili indirektno, će svakako uticati na broj zaposlenih, životni standard posle pandemije, psihičko stanje ljudi… Ove dvije nacije su se, rizikujući živote svojih građana, odlučile na spašavanje ekonomije, uz činjenicu da je bolje spasiti ekonomiju i kompletnu zemlju, nego dozvoliti da se zbog 1% ili manje zaraženih ugrozi opstanak cjelokupnog društva. Možda ovaj način djeluje surovo i nestvarno za 21. vijek u kojem živimo, ali vrijeme će najbolje pokazati šta je bilo najbolje uraditi. Svakako se slažemo da ljudski život nema cijenu, da su preporuke struke bile iz najbolje namjere, te ne dovodimo u sumnju nijednu odluku koju su naši epidemiolozi izrekli, jer znamo da su željeli izbjeći ljudske gubitke i svesti ih na minimum. To je, u neku ruku, i ostvareno, pobjeda je blizu, te već lagano možemo početi razmišljati o načinima izlaska iz krize, ekonomskim paketima koji su neophodni da se naše društvo oporavi što prije, kako bi turistička sezona, tj. barem njen špic, mogao biti iskorišćen na najbolji mogući način.

Vrijeme u ovom trenutku ne radi za nas, iako se čini suprotno jer smo zatvoreni u kućama i imamo svo vrijeme ovoga svijeta koje ranije nismo imali. Vrijeme je naš najveći neprijatelj, neumitno teče, a naše mogućnosti i ideje se polako sužavaju. Svima je jasno da nam predstoji tzv. druga faza borbe protiv koronavirusa, faza kada se polako vraćamo normalnom životu, oživljavanju zatvorenih djelatnosti, uz nadu da je koronavirus ostavio manje posledice nego što mislimo. Nadamo se da se procjene stručnjaka iz MMF-a neće ostvariti, jer ukoliko naša ekonomija oslabi za cca 9% koliko nam sad predviđaju, biće nam potrebno, u najboljem slučaju, najmanje dvije godine da se vratimo na stanje od prije pojave pandemije. Iskreno, bile bi to veoma duge dvije godine, a strah da će se pandemija vratiti bi svakako bio prisutan i u narednom periodu. Mnogo veće zemlje će doživjeti jak udarac, a kamoli malena Crna Gora, koja se najvećim dijelom oslanja na turizam i ugostiteljstvo.

U cilju sanacije nastale štete prouzrokovane koronavirusom, ministri finansija eurozone su postigli Sporazum o paketu pomoći zemljama članicama u borbi protiv pandemije. Vrijednost navedenog paketa bi iznosila nevjerovatnih 540 milijardi eura, a sredstva su namijenjena za pomoć zdravstvenim sistemima, preduzećima kao i podrška zapošljavanju. Ovo su značajna sredstva koja će zemlje EU, nadamo se, uspjeti da iskoriste na pravi način, da osnaže svoju ekonomiju, te tako spriječe masovno otpuštanje radnika i gubitak velikog broja radnih mjesta. Takođe, ovo iskustvo nam je pokazalo da su zdravstveni sistemi itekako ranjivi, da se mora još dosta ulagati, kako bi narednog puta bili mnogo spremniji u slučaju pojave pandemije nekog novog virusa. Od svih članica EU, jedino je Njemačka pokazala visok nivo spremnosti da odgovori svim izazovima brzo i efikasno, dok su pojedine „razvijene“ zemlje Zapadne Evrope pokazale brojne slabosti, te da imaju još mnogo „rupa“ u svom zdravstvenom sistemu, na kojima i te kako moraju poraditi u budućnosti.

Osim za svoje članstvo, EU je prikupila i značajna sredstva za pomoć zemljama Zapadnog Balkana, koja iznose cca 375 miliona eura, od kojih je za Crnu Goru planirano 50 miliona.

Italija i Španija, koje su do sada dvije najpogođenije zemlje Evrope, iskazuju nadu da će za petnaestak dana početi sa oživljavanjem svoje privrede. Neki koraci su već preduzeti, a čak i SAD najavljuju povratak na radna mjesta, možda već i krajem ovog mjeseca! Prošle nedelje smo bili zatečeni brojkama, posledicama koje će pandemija koronavirusa ostaviti za sobom, a danas već pričamo o povratku starom životu! Kako se u životu sve brzo mijenja, naša obaveza je da se prilagođavamo promjenama najbolje što znamo i umijemo. Nismo sami u ovome, učimo iz grešaka drugih i pokušavamo da izađemo iz ovoga što je moguće bezbolnije. Sigurno će u periodu koji je pred nama izaći nove mjere, nadamo se ublažene, te da ćemo se već narednog mjeseca svi naći na svojim poslovima. Biće teško, jako teško navići se i nastaviti živjeti kao ranije. Strah će difinitivno biti prisutan, doza opreza mora da postoji barem nekoliko mjeseci posle okončanja pandemije, posebno što se pominje mogućnost naleta drugog talasa koronavirusa. Sve i da se drugi talas dogodi, bićemo spremniji i jači za jedno veliko iskustvo koje je za nama. Ovaj talas nam je, za sada, donio gotovo 2,5 miliona zaraženih, te više od 160 hiljada umrlih od posledica koronavirusa.

Novo veliko žarište bi mogla postati Turska, dok se u Rusiji i Indiji suočavaju sa konstantnim rastom broja zaraženih. Uz već postojeća žarišta, jasno je da ovo nije konačan broj zaraženih, a na veliku žalost, ni žrtava. Nadamo se da ove žrtve neće biti uzaludne, da ćemo svaki izgubljeni ljudski život pamtiti kao veliku opomenu, da će posle koronavirusa svijet biti mnogo bolje mjesto za život, nego što je to bilo ranije.

Iako postoje brojne sumnje da je virus korona nastao kao proizvod laboratorije u kineskom Vuhanu, priroda nam opet daje jednu veliku lekciju, koju čovječanstvo nikako da nauči. Možemo izumjeti šta god poželimo, raditi šta god hoćemo, koliko hoćemo, ali ne i dokle hoćemo! Čovjek je čestica praha u vasioni, a planeta Zemlja samo mala mrlja. Poštujmo prirodu, kako bi i ona poštovala nas…

(nastaviće se…)

STRUČNA SLUŽBA USSCG